Kako postaviti granice (bez krivice i straha)
Postavljanje granica nije problem — problem je ono što osećamo kada ih pomerimo. Krivica, stid i strah često nas vraćaju na staro.
*
Granice su jedan od najvažnijih i najizazovnijih aspekata našeg postojanja. Uslov su zdravog razvoja i odnosa, ali i mesto gde često zapinjemo.
Tesno su povezane sa odnosima. Za one koje zanima astropsihologija, povezuju se sa Saturnom i delimično Venerom, kao kapacitetom za odnos. Saturn je ovde mera zrelosti i prihvatanja sebe i sveta oko nas.
Šta su granice i kako se formiraju
Granice određuju naš odnos prema sebi i prema drugima.
Formiraju se od najranijih dana i u velikoj meri tada bivaju postavljene. Sve kasnije su njihove varijacije.
Upravo tu često nastaje ono što kasnije prepoznajemo kao traumu.
Nisu isto što i zabrane, iako se često mešaju. One obuhvataju i dozvole i zabrane, ali pre svega način na koji doživljavamo odnos — prema svetu i prema sebi.
Od malih nogu učimo: ovo može, ovo ne može, ovo je bezbedno, ovo nije.
Kroz to ne učimo samo o svetu, nego i o sebi.
„Kada sam bila bolesna, svi su oko mene obletali… Nikada se nisam osećala voljenom, osim tada.“
Ovakva rečenica jasno pokazuje kako se granice formiraju.
Osoba je naučila da se ljubav dobija kroz bolest. Kasnije se to može ispoljiti kao obrazac — pa i kroz realne probleme sa telom.
Ponekad se ponašanje dece naziva manipulacijom. Uglavnom pogrešno.
Beba ne traži pažnju — traži sigurnost. Gladna je, uplašena, nešto je boli.
Verovalo se da bebu ne treba previše nositi da se „ne navikne“.
Ali i preterana briga i ignorisanje mogu postati obrasci.
Oni koji su bili ignorisani često kasnije ćute, jer su rano naučili da je u ćutanju sigurnost.
Granice i odnosi
Na osnovu ovih primera jasno je kako granice nastaju i kako se kasnije ispoljavaju. Problem se javlja u odnosima. Često se projektuje na druge, iako koren leži u nama — u načinu na koji smo naučili da funkcionišemo.
Zato često i biramo iste ljude i iste odnose.
Ako neko ćuti i trpi, problem nije samo u drugima. Ćutanje i trpljenje postaju način održavanja osećaja sigurnosti. Vremenom takvi obrasci postaju deo identiteta.
Upravo zbog toga ljudi pristaju na mnogo toga u odraslom dobu.
Govorimo o neprijatnoj strani, jer se ona najčešće i prepoznaje kao problem.
Granice, krivica i stid
Granice su tesno povezane sa krivicom i stidom.
Kada pokušamo da ih pomerimo, dolazimo do granice koja deluje kao pitanje opstanka.
A kada se granica pomera, često se aktivira i potisnut bes.
Hoće li se preživeti to novo stanje?
Na primer: dokle ste spremni da trpite loš odnos samo da biste zadržali posao? Ako kažete „ne“, može se aktivirati osećaj lojalnosti — ali kome? Onome ko vas je nekada naučio da trpite da biste opstali.
To nije jedini obrazac.
Može biti i ambicija, perfekcionizam, strah od greške.
Kada se granica pomeri, javlja se stid. Ako on potraje, dolazi i krivica. I krug se zatvara.
Kako sve to prevazići
Za početak je važna svest. A zatim telo treba da prihvati novo stanje.
Međufaza promene je najizazovnija — trenutak kada se gubi poznato tlo pod nogama. Tada treba izdržati. Jer promena je moguća. Od kapaciteta zavisi koliko daleko možemo.
Granice nisu veština. Granice su sudar sa starim osećajem sigurnosti.
Promena ne počinje kada kažeš „ne“. Počinje kada izdržiš ono što to „ne“ pokrene u tebi.
Zato ako si se prepoznaješ u ovome, nemoj da zatvoriš tekst.
Seti se jedne situacije od nedavno. To je početak.
Astrološke konsultacije i analize, teta integraciju ili simboličku somatsku integraciju (SSI), možete zakazati preko Vajbera na broj +381695775979, preko imejl adrese info@promenise.rs ili preko mojih stranica na Fejsbuku, Instagramu, TikToku i Jutjubu.
