Iskrenost nije hrabrost. Iskrenost je osećaj sigurnosti
Ljudi često misle da je iskrenost pitanje karaktera ili hrabrosti. Ali čovek retko laže zato što je loš. Mnogo češće laže zato što njegov nervni sistem ne veruje da je bezbedno reći istinu.
*
„Ne mogu. Ne mogu. Ne mogu.“
Čovek je, uz povremene pauze, ponavljao ovu rečenicu, da bi na kraju zaključio:
„Jednostavno, ne mogu.“
Kada se suočio sa možda najvećom tabu-temom svog života, blokirao se. Ali ovog puta, posle mnogo godina, učinio je to svesno.
Zašto nam je toliko teško da budemo iskreni? Da li je to „samo“ strah od tuđe reakcije? Jasno je da je strah tek barijera ispred nečeg dubljeg i, ako se tako može reći, istinitijeg. Iskrenost je, očigledno, duboko povezana sa osećajem sigurnosti.
Laž je omiljena tema današnjice. Nekada su na raznim platformama za upoznavanje ljudi gotovo po pravilu završavali svoje predstavljanje rečenicom: „Ne volim laž, cenim iskrenost.“
Ali da li je baš tako? I može li ovako „iskren“ stav čoveka lako odvesti u stranputicu i nepotrebne konflikte?
Da bismo razumeli druge, prvo moramo razumeti sebe, a zatim i sopstvenu i tuđu motivaciju. Posle toga mnogo toga postaje jasnije. Ako ništa drugo, manje su šanse da nesvesno upadnemo u zamku projekcija.
Jer iskrenost nije moralna kategorija. Iskrenost je biološki doživljaj sigurnosti.
Zašto ljudi kriju istinu
Već samo ovo pitanje može zazvučati moralizatorski, ali nije. Ljudi ne kriju istinu zato što vole da lažu.
Zašto je onda kriju?
Priča čoveka sa početka teksta već nagoveštava jedan od mogućih odgovora.
Ljudi kriju istinu zato što:
- žele da sačuvaju odnos;
- žele da izbegnu kaznu;
- žele da izbegnu odbacivanje;
- žele da prežive.
Zvuči jednostavno. I zaista jeste.
Ali ako znamo da skrivanje istine troši ogromnu količinu životne energije, postaje jasno koliko je to veliki problem za svakog pojedinca.
Ako tome dodamo činjenicu da je ovakav obrazac često povezan sa iskustvima iz prošlosti, posebno sa traumatskim događajima, onda početna definicija iskrenosti dobija još više smisla.
Kao što je Tolstoj primetio da je svaka nesrećna porodica nesrećna na svoj način, tako i razlozi zbog kojih ljudi kriju istinu imaju bezbroj lica. Zato moralisanje o tuđim motivima nema mnogo smisla.
Ključ je u svesti i telu.
Kada iskrenost postane opasna
Prvi put kada ste prećutali istinu verovatno niste bili kukavica. Bili ste dete.
Saznanje da je godinama, osim spoljnog sveta, obmanjivao prvenstveno sebe kada je reč o averziji prema očevom prisustvu, čoveka sa početka priče dočekalo je potpuno nespremnog.
Svest je napravila iskorak, ali telo nije.
Tresao se kao prut dok su navirala sećanja iz prošlosti. Ono što je nekada davno doživeo možda za nekog drugog ne bi bilo traumatično. Za njega jeste.
Trenutak dečje iskrenosti završio se brutalnim kažnjavanjem, a to je značilo samo jedno:
„Iskrenost je opasna.“
I nervni sistem je to zapamtio.
To malo dečje telo moralo je da se prilagodi kako bi opstalo u okruženju kojem je ostalo lojalno mnogo godina nakon što ga je fizički napustilo, a da toga nije bilo ni svesno.
Tako nastaju obrasci ponašanja.
A kada jednom počnu da se pomeraju, prvo se talasaju, a zatim počinju da tresu čitav sistem.
Kuda sada?
„Jednostavno, ne mogu.“
Kada je to izgovorio, nije ni slutio da je upravo napravio prvi ozbiljan korak ka promeni. Bile su potrebne decenije da prvi put kaže da nešto ne može.
Zašto laž ponekad deluje sigurnije od istine
Ovde govorimo o najtežim oblicima neiskrenosti koje čovek može da živi. Ne zbog morala, već zbog cene koju za njih plaća.
Ne govorim samo o laganju drugih. Govorim o:
- prećutkivanju;
- ugađanju;
- stalnom objašnjavanju;
To su vrlo česti, sofisticirani oblici neiskrenosti. Oni gotovo uvek nastaju u odnosima i predstavljaju nastavak obrazaca koje smo nekada davno naučili.
Ma kako spolja izgledali, njihova funkcija je ista: da obezbede osećaj sigurnosti. Drugim rečima, da povećaju šansu za psihološko preživljavanje.
Zbog toga mnogi ljudi čitav život provedu u režimu preživljavanja, a ne življenja.
Spolja sve može izgledati mirno. Dovoljno je, međutim, samo malo zagrebati ispod površine.
Zato iskrenost nije povezana sa preživljavanjem. Strah nas ubeđuje da će nas istina dovesti do rata, ali najčešće nije tako.
Šta telo radi kada pokušamo da budemo iskreni
Šta nam telo zapravo govori kada pokušamo da budemo iskreni?
Astropsihološki posmatrano, Saturn, Mesec i Merkur mogu veoma jasno ukazati na ovu dinamiku kroz natalnu kartu, ukoliko vas zanima i takav pristup.
Ali telo je nepogrešiv pokazatelj.
Ako želite da istražite neku temu, ostanite na trenutak sami, opustite se i posmatrajte svoje telo.
- Šta se dešava sa grlom?
- Sa grudima?
- Kuva li u stomaku?
- Nadima li se?
- Koči li se vilica?
- Gori li u glavi?
- Osećate li stezanje ili strujanje između grla i usta?
- Grče li se usne?
- Škrgućete li zubima?
- Oduzimaju li vam se noge?
Vrlo često se tada javlja i bes, naizgled bez razloga. A zapravo nije bez razloga.
Kada preko straha stignete do ljutnje, možda ćete otkriti i bes, pa čak i mržnju— emocije o kojoj se retko govori.
Ali sve te emocije, koliko god bile usmerene ka drugima, u velikoj meri razaraju upravo onoga ko ih nosi.
Zato ponovo podsećam na najveću laž koju možemo napraviti. Onu prema sebi.
A onda može doći ono što dolazi posle rečenice:
„Jednostavno, ne mogu.“
Kako postati iskren bez rata
Najteže je suočiti se sa istinskom nemoći i tugom koje nemaju veze sa naučenom ulogom žrtve.
Neko će možda pitati:
„Zar sada treba da stanem nasred ulice i svima govorim ono što sam godinama krio?“
Naravno da ne. Sve vreme govorim o razumevanju uzroka neiskrenosti. Ključ nije u ispovedanju. Ključ je u izlasku iz hroničnog osećaja preživljavanja.
Mnogi ljudi veruju da nema mira bez kontrole, provera, kritike ili stalnog nadzora.
To je razumljivo. Sve su to pokušaji da se obezbedi makar privid sigurnosti. Ali pitanje ostaje isto:
Koja je cena takve sigurnosti?
- ogromno trošenje energije;
- konflikti;
- hronični stres;
- bekstvo od sebe.
Nema iskrenosti bez sigurnosti.
Nije dovoljno razumeti problem. Bez postavljanja zdravih granica teško je ostati iskren i prema sebi i prema drugima.
Potrebno je da telo nauči da je bezbedno biti iskren. Ali telo ne može naučiti sigurnost bez svesti o sopstvenim obrascima i motivaciji.
„Jednostavno, ne mogu.“
To više nije rečenica nemoćnog čoveka. To je rečenica čoveka koji je postao svestan svog obrasca. On sada zna da je sve što je radio nekada predstavljao najbolji način na koji je umeo da preživi.
Njemu više nije svejedno što je nekada govorio: „Ja sam jednostavno takav.“
Ne. To više nije isti čovek. Bio je dovoljno iskren da prizna da nešto ne može. A upravo to „ne mogu“ do tada nije ni postojalo u njegovoj svesti. I nije li to već ogroman korak?
Iskrenost nije odsustvo straha. Iskrenost je poverenje da možemo da preživimo istinu.
Možda problem nije u tome što ne govorite istinu. Možda je problem u tome što vaše telo još veruje da istina nije bezbedna.
Ako se pronalazite u ovome, možda nije vreme da postanete hrabriji. Možda je vreme da vaše telo prvi put poveruje da iskrenost više ne znači opasnost.
Astrološke konsultacije i analize, teta integraciju ili simboličku somatsku integraciju (SSI), možete zakazati preko Vajbera na broj +381695775979, preko imejl adrese info@promenise.rs ili preko mojih stranica na Fejsbuku, Instagramu, TikToku i Jutjubu.
